Summer University 2010 - Aegee Zagreb -> Aegee Ankara
Moj Aegee Zagreb doveo me do Aegee Ankare! I za to sam zahvalna do neba i preko! Jer što? Bilo mi je savršeno! Stvarno! Nakon Nizozemske u travnju, jos jedno genijalno putovanje: Ankara – tu smo se najviše ispartijali, Cappadocia – ima definitivno najzanimljiviji krajolik koji potječe još iz brončanog doba, Safranbolu – centar je pod zaštitom UNESCA, jako tradicionalno i lijepo mjesto, Amasra – gradić uz more, najsličniji našim gradovima uz more.
Toliko veselih ljudi, energije, zanimljivosti, a Turci su stvarno susretljivi. Ponekad čak i previše, haha. Da ne prepričavam doživljaje po danima, a svakako je svaki dan bilo mnogo toga novoga, radije bih se osvrnula na one najupečatljivije. Primjerice, turski promet. Zapela ja pri prelasku njihove prelude ceste jer su u prometu tamo svi ludi; i ovi koji voze 200km/h usred grada i oni koji pretrčavaju takav promet. Ja sam prisilno bila u ovoj drugoj skupini i nikako nisam mogla sama pretrčati to ludilo, svaki put bi mi se noge odsjekle. I tako, jednom, moje tri frendice (Hrvatska, Makedonija i španjolska) pretrčale, a ja ostala i čekam, čekam, čekam. .. Vidim 20 metara od mene neka dva Turka se smiješkaju, dođem ja njima, ne znaju beknuti engleski, ali im izgestikuliram kako trebam preći cestu, i ni pet ni šet, oni mene za ruku i hop, nisu mi se stigle ni oduzeti noge, već sam bila s druge strane. Onda je slijedilo fotkanje jer smo mi njima očito vrlo zanimljive. Općenito to fotkanje te dobacivanje nasred ulice je bilo vrlo često. Pretpostavljam da je to stoga što nisu naviknuli vidjeti tako otkrivena tijela :). A nego kako ćemo hodati nego polugoli kad je vani +40?! Razrogačene oči su nas pratile u manjim mjestima poput Safranbolu i Cappadocije. Trebalo se malo naviknuti na to, a onda kasnije je čak postalo i zabavno.
Tema našeg SU bila je Black and White Show Your Art – imali smo timove i dodijeljene fotografske zadatke, non stop je bila prisutna neka zezancija, skakali smo preko vodoskoka, pozirali, glumili. Mislim da je ovaj SU bio i zabavan i koristan jer nam je predavanja držao svjetski poznat turski fotograf Ahmet Selim Sabuncu.
Dalje, kupanje u divljem Crnom moru...: lijepo su nas ljudi upozoravali neka ne ulazimo, ali neee, ulazimo mi, baca nas na sve strane, kamenja nas bezobrazno lupaju po tijelu, ali sve izaziva jednu uzbuđujuću vrisku i smijeh. Tako smo igrali i odbojku na plaži pa nam je lopta odletjela u neku rijeku i onda je lokalna gospođa sa štapom izvodila akrobacije da dođe do naše lopte, a mi smo ju bodrili dok je njezin pas sve više lajao, režao i zaletao se u ogradu. Utišali smo navijanje za gospođu jer nam ne treba da nas grize neki pas, a bilo je tih pasa. ... Glavni kupači, osim nas 30 novih prijatelja, bili su psi. Njih je bilo preko 10. Kupali su se s nama, sunčali, a navečer i plesali po kiši ispred improviziranog diska. Da, plesali smo nasred ulice, po kiši, na lady Gagu i pjesmu Alejandro koja je uz Hotel Room Service postala glavna pjesma SU-a; svaki izlazak vrtile bi se bar po 3-4 puta! I want everybody to stop what they’re doing. Now if you know you’re with somebody you’re gonna take the hotel room tonight, make some nooooise... Forget about your boyfriend and meet me at the hotel room, you can bring your girlfriends and meet me at the hotel room. Hehehehehehehe!
Pjevati turske pjesme je bilo zanimljivije od Alejandra. Turci su umirali od smijeha, mi smo samo čitali to što se brzo izmjenjivalo, a valjda smo čitali toliko pogrešno da su svi crkavali od smijeha. Meni je još na putu od Istanbula do Ankare u busu pjesma Kuzu kuzu od Tarkana postala zaštitni znak i svi su me tijekom cijelog SU-a zvali Kuzu kuzu. Kuzu kuzu je nešto kao ovca, ako se dobro sjećam :).
E, još jedna smiješna stvar: turski pozdrav Güle güle, shvatila đina Gülu gülu i svugdje sam to vikala, kad ono gülu gülu se glasa tuka .. da ... hm.. tako da i danas kad se čujem s nekim s SU-a, komunikacija glasi Merhaba (ili nešto), Kuzu Kuzu, .....tekst .... gulu gulu, Kuzu Kuzu.
Turska kupelj je također posebno iskustvo koje bih svakako ponovila i preporučila svima, tamo je bilo +45, masaža cijelog tijela, koža kasnije kao bebina guza uuuh!
Mogla bih sad pisati do preksutra, no mislim da ću se ovdje zaustaviti s pisanjem, a nastaviti s prisjećanjem jer su me upravo ispunile emocijama i sjećanja prema ljudima koje sam upoznala i koje bih svakako željela nekad opet vidjeti.
Idem im se javiti na fejs! :)
Gülu gülu,
Đina